1. |
Razglednica svijeta
03:52
|
|||
|
RAZGLEDNICA SVIJETA (Slavko Mihalić)
Ovo su vrlo žestoki dani.
Ulicama jure cirkuska kola, tenkovi.
Ne vide se djeca – negdje piju čokoladu
Ili su zauzela mjesta za strojevima.
Očevi prolaze s božićnim drvcem
I uvijek netko ne nađe svoj dom
Ili dom traži njega, dugo čeka pred ogradom,
Pred kakvom ružnom bolnicom, mrtvačnicom.
S radija odjekuju povici bijesnih pastira.
I red je da se svatko osjeti malko kriv
Dok grijeh ne počne sam od sebe rasti
Preko ruba razuma u zgrušanu tišinu.
Odavno me napustile zadnje novčanice
A toliko je lijepih stvari čekalo na mene,
Jedan bijeli jedrenjak, jedna pastirska koliba,
Jedan stari naslonjač, jedna zašiljena olovka,
Jedna razglednica s bespomoćnim pogledom svijeta.
|
||||
2. |
||||
|
PIJANKA POD OTVORENIM NEBOM (Slavko Mihalić)
Tako sam se noćas napio
To je bila pijanka pod otvorenim
Nebom
Na obali rijeke, kud ne smiju
Strašljivci
Tama je vrvjela čarobnjacima
Kometali su kroz mene s uzbibanim
Plaštevima
Dugo, dugo, da sam se već gušio
Rijeka je kipjela iskrenutim ribama i
Potopljenim ribarima
Uopće, nitko nije mario za mene
I meteori su padali u onaj svijet
Pozadi
Valjda sam bio jako malen, valjda sam
Bio jako dobar
Sa svojom bocom rakije, sa svojim
Kratkim hlačama
Sa svojim tankim rukama, sa svojim
Podrezanim kosama
Sa svojim velikim očima koje ništa
Nisu trebale
|
||||
3. |
Veljača
04:04
|
|||
|
VELJAČA (Slavko Mihalić)
Ovo je najgora od svih od svih zima: veljača.
Snjegovi se ispadali, bura leži probodena srca među koljem,
i sad smo sami sa hladnoćom.
Ljudi, stabla, niski do zemlje a nebo razbijeni prozor.
Sipa zime pušta tamnosmeđu boju
I svi smo obeznanjeni oko ledišta ognja.
Duša mi kao siga visi s usana.
Srce radi, radi i njegov me štropot udara po ušima.
Tu još samo medvjed iz bajke, medvjed iz bajke može opstati.
O dobrodošlo njegovo krvoločno tulenje.
Samome bih sebi najradije rasporio
utrobu i legao u topli drob.
Veljača je, ni za koga nema milosti.
Zemlja – oglodana kost.
Nitko više ne zna zapaliti vatru.
Sunce nas zakartalo.
|
||||
4. |
Poznavao sam Ofeliju
04:04
|
|||
|
POZNAVAO SAM OFELIJU (Slavko Mihalić)
Zbilja sam poznavao Ofeliju
Oko nje se širio modrikast sjaj
Govorila je malko promuklim glasom
Ne samo od nikotina, crne kave, rakije
To se probijalo iz njezine nutrine
Iz njezine uvijek pritvorene pećine
Između izlazaka na scenu čitala bi filozofe
Nimalo nije škrtarila s onim što je tolikima
Jedino
Ali bila je prava djevojčica i znala
Crvenjeti
Premda su je mnogi korili samo da je dobiju
Lako si je mogao ponijeti sa sobom pa onda svoje
Ostaviti pokraj puta
Čitala bi svoje svoje filozofe i palila cigaretu
Za cigaretom
Činilo se da nema stana, toliko joj je
Bilo svejedno
Ustvari je došla na svijet s prepunim
Kovčezima
I mogla dobiti sve što bi poželjela
Čak bi i stariji glumci živnuli uz njezinu
Odsutnost
Postajali opet muškarci i potiho režali
Ne bi se zabrinula-bila joj je puna smisla
Njihova nasrtljivost
Na kraju je ipak otplovila-ovaj put
Zbog kraljevića
Koji je jedino znao što neće
|
||||
5. |
Čekam da me upotrijebiš
04:10
|
|||
|
ČEKAM DA ME UPOTRIJEBIŠ (Slavko Mihalić)
Ništa ne razumijem od onog što mi govoriš
Blagoslivljam svoje trpko neznanje
Moje podrijetlo je sumnjivo, rodni grad porušen
Posvuda me prate žbiri
Samo kad sam s tobom nešto malo jesam
Zavučem se u sebe i čekam da me upotrijebiš
Ti koja činiš vrijeme i spretno ga raščinjaš
Tu se uvijek nešto nađe za mene
Onda me izguraš kroz vrata pa još malo
Trajem
Pomislim: jesam, ma koliko se ne vidi
Na meni
Nisam, smjesta kažem, i sav se izbrišem
Možda neko vrijeme umrem samo da se
saberem
|
||||
6. |
||||
|
DJEVOJKE ZA ŠIVAĆIM STROJEVIMA (Slavko Mihalić)
Ani
Kako se možete smijati, vi, djevojke za šivaćim
Strojevima?
Odakle hrabrost vašim dojkama da se njišu poput
Slobodnog mora.
Ipak sam otkrio nešto tuge u vašim smeđim, plavim
I zelenim očima.
Malo previše straha u vašim prstima na
Skupocjenim tkaninama.
Ne pitam vas o bestidnim ljubavnicima, vojnicima
I mladićima s nepodrezanim kosama.
Ne pitam vas o rukama koje ne bi znale letjeti
Tipkama glasovira.
O jednom vlažnom stanu i roditeljima koji za sve
Vaše brige imaju samo neprilične
Prijetnje.
Hoću da vas zamolim za jednu uslugu: da se
Umjesto plaču priklonite mojoj
Nesebičnoj ljubavi
|
||||
7. |
Ona je znala
03:54
|
|||
|
ONA JE ZNALA (Slavko Mihalić)
Dirnuo je
Ona je znala, ona je predobro znala
Dirnuo joj ruku ispod ključne kosti
Sva me odbacila na leđa
Jer je znala što dolazi
Dirnuo joj svilu iznad gole mišice
Gdje je dojka vrlo blizu
I nedaleko trbuh
Tamna tratina
I nogama me zatoptala
Jer je znala što je sad na redu
Što se ne može izbjeći makar pali mrtvi
Široko sam ispružio ruku
Izgrizla je svakim od stotinu sjekutića
Polako je žvakala
Pa ispljunula još bolju
Dirnuo joj sjaj što je okružuje
Baš tamo ispod, baš tamo iznad
Gdje je sve njeno na okupu
Probola me sa tri mača
Jer je znala da je kraj
I da me već uvukla u sebe
I da me dosta dobro probavlja
|
||||
8. |
Kruh na stolu
03:35
|
|||
|
KRUH NA STOLU (Slavko Mihalić)
Sve što mi želiš reći, kaži mi
Pred njim. Tamnim kruhom na stolu.
Oko njeg zidovi i zvijezde. I svi obruči
Koji stežu moje srce.
Pred njim, trajnijim od svih zastava,
Kaži mi, ako smiješ, svoju osudu.
On će znati. I sve će strahove
Učiniti smiješno malim.
Pred njim , kruhom na stolu,
Što se neprekidno obnavlja u nadi,
Možeš mi život zamijeniti smrću.
S njim ću je veselo blagovati.
|
||||
9. |
Približavanje oluje
04:01
|
|||
|
PRIBLIŽAVANJE OLUJE (Slavko Mihalić)
Pogledaj one oblake Vera zašto šutiš
Nisam zaboga životinja ali evo kiše
Kako je naglo zahladilo
Daleko smo od grada
U redu Vera nikada neću zaboraviti što si mi
darovala
Mi smo sada jedno i čemu govoriti
Žuti oblaci obično donesu tuču
Sve je već nijemo zrikavci i žito
Ako ti želiš možemo i ostati
Bojim se za tebe za mene je svejedno
Gromovi su opasni u poljima
A mi smo sada najviši ( i tako prokleto sami )
Mnogi će ratari večeras kukati nad zrnjem rasutim
iz klasja
Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o
mijenama
Ne plači Vera to su samo živci
I oni slute oluju
Kažem ti život je u svemu jednostavniji
Evo i prvih kapi sad će početi urnebes
Zakopčaj haljinu gle se i cvijeće zatvara
Ne bih sebi oprostio da ti se nešto dogodi
Dakako ovo će mjesto u mojem sjećanju ostati
Sveto
Molim te brže koračaj i nemoj se osvrtati
|
||||
VELI JOŽE band Zagreb, Croatia
VELI JOŽE zagrebački je rock sastav oformljen 1996. Vodi ga Goran Markov Knežević (GMK).
If you like VELI JOŽE band, you may also like:
PRE-HISSTORIC: The Cassettes
by The Hissyfits
Re-live the rip-roaring, hooky-as-hell punk rock of The Hissyfits with this new collection, which compiles their first two cassettes.
go to album
featured on Bandcamp Radio Apr 26, 2024
go to album
Time is Glass
by Six Organs of Admittance
Recorded at home, Six Organs of Admittance's 21st album upholds Ben Chasny's reputation for experimental psych-folk excellence.
go to album
The Power Of The Heart: A Tribute To Lou Reed
by Various Artists
Keith Richards, Rosanne Cash, Lucinda Williams, Joan Jett, and more pay tribute to the enduring and visionary music of Lou Reed.
go to album
A Chaos Of Flowers
by BIG|BRAVE
Leaning into the sparse, impressionistic sound of 2023's albu "Nature Morte," the Montreal metallurgists sound as heavy and radiant as ever.
go to album
The Seattle band work around the edges of shoegaze and dream pop with a rare sense of clarity and momentum.
go to album
Every Bird Ever [Album]
by Ilithios
The new record from Brooklyn indie group Ilithios is full of big-hearted songs with the hooks to match.
go to album
