We’ve updated our Terms of Use to reflect our new entity name and address. You can review the changes here.
We’ve updated our Terms of Use. You can review the changes here.

GMK - Kradem danima sate

by VELI JOŽE band

supported by
/
  • Streaming + Download

    Includes unlimited streaming via the free Bandcamp app, plus high-quality download in MP3, FLAC and more.
    Purchasable with gift card

      €7 EUR  or more

     

1.
KRADEM DANIMA SATE Kradem danima sate Kao konj u mrtvoj trci Mjeseci nikako da vrate Brašno što nestaje u ruci Izbezumljen u kuhinji Krpe, lonci grizu sita Vene žigaju k'o sluškinji Bolna leđa, tko te pita Izgubljen u marketu To već svi dobro znaju Dat' će mi valjda plaketu Za jeftinini deterdžent, raketu Al' čut će se jednom glas Kad se dignemo mi poniženi, bijedni Neće nas zavarat' vaša nagradna igra Dajemo stan i bengalskog tigra Kradem danima sate Da se osjetim bar malo živ Odijelo otplaćujem na rate Tako osjećam se manje kriv Izbezumljen u kuhinji Krpe, lonci grizu sita Vene žigaju k'o sluškinji Bolna leđa, tko te pita Izgubljen u marketu ...
2.
Spava sama 02:18
SPAVA SAMA Spava na kauču pokrivena sjetom Ne budi je struganje šapica kućnog miša Ni zrikavci izvana, ni kreket žaba Spava sama Ne treba joj mnogo sna tek toliko da zvijezde malo Promijene mjesta a Mala kola sustignu Velika Dok bijesni čagljevi njuše njenom ulicom Ona sanja Kako trči voćnjakom A pčele zuje oko nje i gle Jedna ju ubode
3.
UVIJEK GLADAN Uvijek gladan tebe, draga Pritegla si me lancem A onda izmakla se A ja cvilim kao pseto Uvijek gladan tvoga tijela Pregiba bedra Golih nogu Grudiju što se smiju I nikad mi dosta Hoda po sunčanoj strani Vjetar dok u grad mami Vreli miris planina Nikad mi dosta Trga u rodnome gradu Fontana donosi nadu Hladnih kapi s visina Uvijek gladan tebe, draga Svježe smokve Rujanskog grožđa Crna kruha Uvijek gladan tvoga tijela Pregiba bedra Golih nogu Grudiju što se smiju Nikad mi dosta... A kad stanem Žudnja i nemir Uvijek gladan Jer sam tvoj svemir
4.
U ONAJ TREN KAD NASTUPA MRAK U onaj tren kad nastupa mrak Pojavit ćeš se nevidljiv I ući u me kao krijesnica Samo lelujaš kroz prostor I što vrijeme prolazi Sve si mi draži i veseliji A sve te više ima Dragocjenosti moja Uselio si u me K'o riba u potopljen brod I ne ljuti se što nisam svratio Da vidim tvoje oči Kako bih, ah kako, krenuo dalje Da sam svratio ostavio bih zauvijek
5.
JUTRO NAKON NEPROSPAVANE NOĆI Ulice su puste, rano je jutro I vrata njene kuće još su zatvorena Levin vratio se natrag, u sobi skuhao kavu Pokušao srknuti i metnuti kolač u usta Ali usta nisu znala što da rade s kolačem Ispljunio ga, obukao kaput I počeo opet hodati gradom Cijelu noć i jutro živio je posve nesvjesno Cijeli dan nije jeo, dvije noći nije spavao Nekoliko sati razodjeven proveo na studeni A svjež je i zdrav kao nikad I kao da nema tijela Kreće se, a ne napreže mišiće I sve može učiniti: Poletjet će u vis, pomaknuti ugao kuće Hoda gradom neprestano pogledavajući na sat I ogleda se na sve strane (I napokon u njenoj kući) Ona iziđe: hitri-hitri laki koraci (Odjeknuše na parketu) I njegova sreća, njegov život, sam on Ono što je tako dugo tražio i želio Hitro se, hitro, bližilo k njemu Nije ona išla, nevidljiva snaga nosila ju k njemu Dojurila mu i sva se predala Zagrlio ju je i pritisnio usne na njena usta Što su tražila poljubac I kao da nema tijela Kreće se, a ne napreže mišiće I sve može učiniti: Poletjet će u vis, pomaknuti ugao kuće Ni ona nije svu noć spavala I cijelo ga je jutro čekala Ona iziđe: hitri-hitri laki koraci (Odjeknuše na parketu) I njegova sreća, njegov život, sam on Ono što je tako dugo tražio i želio Hitro se, hitro, bližilo k njemu (Izabrano i prepisano iz Tolstojeve Ane Karenjine)
6.
Duša Rade 02:23
DUŠA RADE Veseo čovjek pozove djevojke Pa im maže med na grudi Ovo je drvo dobro i jabuka Meka je uzmi nek' zarudi Mali veličak sanja u džemperu U kosi gnijezde (mu) se laste Spava s biljem iz velikih džepova Sjeme mu jabuke/lavande raste Nikad ne reci ne Duši Radi
7.
NIŠTA TI NE BRINI, TATA-SAN Našao je djevojku laku, bosonogu plahu Izvukao je iz noćnog kluba, platio nije puno A onda je malu kosooku oženio I nije više sam, sve što poželi ona mu čini Puna zahvalnosti i nježna pogleda Ništa ti ne brini, tata san Spasio si me, hvala ti Što si me malu kosooku oženio Rekla mu je: Oprat ću ti noge i izmasirati leđa Oh, koja nježna koža, koga li to vrijeđa? Koji užitak, nikad ne prigovara I dobro kuha, prelijeva se juha Puna slatkih začina i mlada kupusa Nek' sam s tobom, ne vraćam se više U polja riže, u grad u kom gmiže Hobotnica što raste i stišće Za sitne novce vuk liže ovce I pipa malu kosooku djevojčicu Oboje sretni, svakome dobro, ne troši puno Nosi mu papuče, kao u bajci Samo nemojte reći njegovoj majci Da je malu kosooku oženio Rekla mu je...
8.
Vrijeme 02:44
V R I J E M E Otkucavaju trenuci dosadnog dana Rasipaš i gubiš sate nemarno Gubiš vrijeme na komadu zemlje u svom rodnom gradu Čekajući nekoga ili nešto da ti pokaže put. Umoran od izležavanja na suncu kod kuće radije zuriš u kišu Mlad si, život je dug i danas nekako moraš utući vrijeme / progurati dan. A onda jednoga dana shvatiš prošlo je već deset godina. Nitko ti nije rekao kad da potrčiš, prečuo si početni pucanj. I tako trčiš ne bi li sustigao sunce, a ono zalazi Žuri se kako bi ti ponovno došlo iza leđa. Kao da se nije promijenilo / Sunce je isto, no ti si ostario, Sve teže dišeš i sve si bliže smrti. Svaka godina sve je kraća, nikako da ugrabiš / nađeš vremena. Planovi svedu se na ništa / Planovi propadaju ili na pola stranice črčkarija Grčevita borba puna tihog očaja nešto je posve hrvatsko Nema više vremena, pjesma je završila, Pomislih da sam još nešto htio reći.
9.
AKO STANEM U VLAKU Ako stanem u vlaku U bukovačkoj pustari Ne će mi trebati crno odijelo Već puška za safari Duša izletjet će Iz napaćena tijela I zauzeti počasno mjesto Kraj nekog vražjeg ždrijela Bez suvišne procedure Bez žalopojki i torture U putu Kako vitez i mora Naslonit ću glavu i sanjati Kruh sa sedam kora Ako odapnem u vlaku Od Zadra do Knina Nitko neće ni primijetiti Da nema odbjeglog sina Ženama (mojim) ostavljam gitare Svežanj nota i nekoliko knjiga Prijatelji nek' se sjete (Da) smijehom rješavali smo se briga Bez suvišne... Tek strojovođi masnom Što čađav pragove broji Upućujem želju (zadnju) strasnu: Neka zatrupi što luđe Prije nego u hladan tunel uđe
10.
JE LI OVO KRAJ Je li ovo kraj Zagledan u krošnje stabala Povija ih vjetar Nervozan od čekanja Vlakova što odvoze starce Je li ovo kraj Zagledan u nebo Golubice rastapaju se na suncu Sigurno me nema I ovaj znoj što se slijeva niz (u)lice Nije moj Gdje je žena koju volim Gdje su prijatelji Crne vreće lete iznad kuća I jedna je namijenjena meni

about

Snimljeno u "Euroton recordsu" u Zagrebu kod Željka Miloša za dva sata jednog dana mjeseca lipnja 2011.
Sve pjesme skladao GMK osim "U onaj tren kad nastupa mrak" tekst napisan s Dijanom Barić-Zalar, „Jutro nakon neprospavane noći“ tekst prepisan je iz Tolstojeve „Ane Karenjine“, a "Vrijeme" je klasik Pink Floyd-a.
Fotografija: Igor Čoko

credits

released June 1, 2011

U vremenu kad je sve više trgovaca, a sve manje onih koji kvalitetno tkanje znaju napraviti, ipak se, gle čuda, pojavi i po neki unikatni uradak, koji vas neće na prvi pogled obmanuti šarenim ovojima i raskošnim promidžbenim trikovima.
Stanovnici planete čudnog imena: “Knin 80-tih godina 20-tog stoljeća”, u imenu će autora , Gorana M. Kneževića, prepoznati figuru koja je svojim životnim i glazbenim stavovima, aktivno učestvovala u oblikovanju neponovljive mikro-klime toga grada. I njima će već na prvi pogled biti jasno da se iza suptilnom ironijom obojenog naslova “Kradem danima sate”, sigurno krije glazbeno štivo kojega vrijedi iščitati. Jer davno su već otkrili i da iza naizgled prozaičnog imena Kneževićevog kninskog benda “Krčma kod Đure seljaka”, stoji autentičan, višeslojan i sofisticiran glazbeni izraz koji je prerastao granice lokalnog prostora.
Pažljiviji pratioci klupske glazbene scene prepoznat će ovdje i ključnu figuru zagrebačkog “Veli Jože band-a”, u kojem Knežević godinama njeguje svoj kreativni integritet, ne prepuštajući se matici plivanja lakog stila.
Ali ni one koji su tek sad u prilici otvoriti ovu bocu, koju su nakon plime slučajno pronašli na obali, sigurno neće ostaviti ravnodušnima poruka koja se u njoj nalazi. Jer, ovaj autor, uzgred budi rečeno, s neuobičajenom ležernošću ostavlja svojim pjesmama da same nađu put do vas.
Ne, ovdje nije riječ o tako često viđenoj borbi rock autora srednje dobi ... zauvijek ostati u istom modelu traperica i ubjeđivati sebe i druge u mit o vječnoj mladosti, buntu i mijenjanju svijeta.
Ovdje je riječ o istinskoj hrabrosti autora koji bira put kojim se rjeđe ide: privući pažnju, a ne povisiti ton, stati pred svijet s osobnim plimama i osekama, ogoljenom svedenošću svog intimnog kruga u kojem slušatelji mogu pronaći bezbroj skrivenih slojeva i prostora za identificiranje.
I već na početku putovanja kroz ovaj introspektivni glazbeni kalendar, u naslovnoj pjesmi “Kradem danima sate” ‘ iza naizgledne lakoće spajanja stihova i glazbe otkrit ćete duboku zagledanost u prostore te unutarnje raskrsnice, s originalnim, na trenutke začudnim jezičnim okretima, a sa posve jasnom porukom da ste upravo posjetili jedan osebujni, umjetnički pejzaž. Koristeći se principom “malo je mnogo”, svedenom upotrebom gitare i glasa, Knežević potom nudi dirljivo sugestivnu interpretaciju pjesme “Spava sama” začinjene duhovitim otklonom na kraju, poigravajući se još jednom sa ustaljenim pjesničkim okvirima ... Tek kao zamah za izvedbu pjesme “Uvijek gladan”, numere obojane trubadurskim dahom s bezrezervnim ogoljavanjem potrebe za ljubavlju - univerzalne osnove umjetničkog rada. Otkrivajući taj bazični emotivni prostor, autor se pri tom ne predaje egu, već kao osnovu za rad koristi i tekstove drugih pisaca: kvalitetnu liriku , “U onaj tren kad nastupa mrak” (Dijana Zalar) te “Jutro nakon neprospavane noći” ( Lav N. Tolstoj), istražujući potencijale spajanja nespojivog, glazbe i proznog teksta. Zanimljiv eksperiment, bez sumnje, izveden u maniru minijaturnog performansa. Izlet u prostor simbioze različitih umjetničkih žanrova nastavlja u kabare – maniru, vedrom, a opet višeznačnom numerom “Duša Rade”, i blago otklonjenom, a opet autentičnom pričom “Ništa ti ne brini, tata- San”. I nakon kratkog eksperimentalnog izleta autor se na kraju opet vraća geometriji unutarnjeg prostora formirajući finalni trokut projekta: pjesme “Vrijeme”, “Ako stanem u vlaku” i “Je li ovo kraj”. Iako svaka od njih zadržava elementarnu autonomiju, zajedno čine osnovu za stvaranje izrazitog pjesničkog akvarela, oblikovanog godinama, iskustvom, neizbježnim egzistencijalnim kolebanjima, vješto začinjenog suptilnom ironijom. Putovanje kroz ove sjetom obojene predjele i okus “spleen-a” koji ostaje u zraku, začudo, ne ostavljaju gorak trag, već jasno oblikovanu, katarzičnu točku oslonca – umijeće da se na kreativan način zabilježi naoko običan, a suštinski prijeloman egistencijalni trenutak.
Iako će, bez sumnje, glazbeni znalci otkriti ovdje pregršt različitih glazbenih utjecaja i mogućnost poredbe s relevantnim autorski imenima, ovim radom Goran M. Knežević pokazuje još jednom prije svega istinski talent, autentičnost osobnog svijeta i odvažnost pri otkrivanju široke lepeze emocija, dvojbi, pitanja i odgovora, uobličenih utjecajem različitih životnih situacija.
Drugi će, pak, imati priliku ocjenjivati vrijednost novog glazbenog materijala.
Mjerna jedinica za vrijednost umjetničkog djela još nije otkrivena, no svakom pažljivijem svjedoku ove “krađe sati”, vrlo brzo postaje jasno da je autor i ovom prilikom uspješno sačuvao svoj dio kreativnog prostora, daleko od dominirajućih, banalnih sadržaja estradnog svijeta s jedne, a kvazi-umjetničke hermetike i kokektiranja sa fikcijom, mitovima i općim mjestima s druge strane.
No, kako je jedan istinski pjesnik, Miroslav Antić, još davno poručio: “ Objašnjavanjem stvari, oduzimamo im nešto od one lepe čarolije, od onog zlatastog omota, ispod kojeg se kriju čudesna značenja svega što izgleda isto”...možda je najbolje na ovoj glazbenoj ljestvici satkanoj od deset pjesama, pronaći svoj ton, i u glazbi, jednostavno – uživati.

license

all rights reserved

tags

about

VELI JOŽE band Zagreb, Croatia

VELI JOŽE zagrebački je rock sastav oformljen 1996. Vodi ga Goran Markov Knežević (GMK).

contact / help

Contact VELI JOŽE band

Streaming and
Download help

Report this album or account

If you like VELI JOŽE band, you may also like: